Identitet vinarije može se graditi oko određenog mjesta umjesto općeg simbola vina. Prikaz Vrbničke Žlahtine povezuje naziv s geometrijskom siluetom Vrbnika i pokazuje kako lokalni motiv postaje znak proizvođača.
Krovovi i zvonik sažeti su u organiziranu geometriju. Takav motiv ima određen odnos s nazivom i podrijetlom. Nije potrebno u svaki vinski znak dodati grozd, čašu i bačvu kako bi djelovao povezano s vinarstvom.


Osnovni znak i tipografski naziv imaju drukčiju ulogu od kružne oznake s dodatnim podacima. U manjoj primjeni treba procijeniti što ostaje čitljivo, a što se koristi samo u punijoj izvedbi.
Za razvoj su važni naziv, postojeće prepoznatljive oznake i planirane linije proizvoda. Cjelovit prikaz projekta PZ Vrbnik zasebno objašnjava razvoj identiteta i njegov nastavak na vinsku liniju.
Destilerije, proizvođači maslinova ulja i obiteljski OPG-ovi također povezuju ime s mjestom proizvodnje. Logotip treba imati vlastiti oblik, a podaci o podrijetlu trebaju ostati čitljivi i pri smanjenju na etiketu.
Za vinske brendove u Istri i Slavoniji važni su čitljivo podrijetlo, dosljedna linija i jasna razlika među proizvodima. To je zajednička osnova dizajna etiketa u Hrvatskoj.
